SINDIKAT POLICIJSKIH SLUŽBENIKA
FEDERALNE UPRAVE POLICIJE
Ulica Mehmeda Spahe broj 7
71 000 Sarajevo
Po ugovornom punomoćniku
Arnaut Benjamin
Advokat iz Sarajeva

Predmet : prijava nezakonitog postupanja i zahtjev za nadzorom

Poštovani,

          Obraćam Vam se ovim putem kao ugovorni punomoćnik Sindikata policijskih službenika Federalne uprave policije i to sa prijavom nezakonitog postupanja i zahtjevom za vršenjem nadzora, te izricanja odgovarajućih upravnih mjera radi sprečavanja daljih nezakonitosti.

          Razlog podnošenja ove prijave jeste nezakonito postupanje Federalne uprave policije prilikom donošenja naredbi o vršenju prekovremenog rada od strane policijskih službenika, te istovremenog odlučivanja o pravu na naknadu za prekovremeni rad.

          Naime, ovlaštena lica Federalne uprave policije radi obavljanja određenih hitnih poslova ili zadataka donose Naredbe kojima policijskim službenicima nalažu vršenje prekovremenog rada.

          Istom naredbom ovlašteno lice Federalne uprave policije određuje da će se po osnovu angažovanja policijskog službenika izvršiti preraspodjela radnog vremena u skladu sa članom 39. Stav 1. Zakona o radu FBiH.

          Na koncu, predmetna naredba sadrži izričitu odredbu da policijski službenici angažovani naredbom ne mogu ostvariti pravo na plaćanje prekovremenog rada iz člana 90. Zakona o policijskim službenicima FBiH.

          Dakle, predmetnom naredbom se nalaže prekovremeno rad te se istovremeno izričito oduzima pravo policijskom službenikom da takav prekovremeni rad naplati u skladu sa zakonom.

          Opravdanje u izbjegavanju plaćanja prekovremenog rada ovlaštena lica Federalne uprave policije pokušavaju pronaći u preraspodjeli radnog vremena pozivajući se na član 39. Stav 1. Zakona o radu FBiH pogrešno smatrajući da na taj način vrše nadoknadu izvršenog prekovremenog rada.

          Ovakvo postupanje ovlaštenih lica direktno je suprotno jasnim zakonskim odredbama i policijski službenici se potpuno nezakonito uskraćuju u osnovnim pravima iz radnog odnosa, te posljedično tome grubo diskriminišu u odnosu na svoje kolege u drugim policijskim službama, kao i u odnosu na sve druge radnike kojima se prekovremeni rad isplaćuje.

          Odredbe materijalnog prava koje se imaju primjeniti u konkretnom slučaju vrlo su jasne i decidne.

          Naime, članom 100. Zakona o policijskim službenicima Federacije BiH propisano je da :

          U slučaju da je potrebno obaviti hitan posao ili zadatak do određenog roka ili u određenom vremenskom periodu, izdat će se naredba policijskim službenicima za prekovremeni rad.

          Član 90. Istog zakona propisuje :

Osnovna plaća policijskog službenika koji radi prekovremeno uvećat će se za:
a) 40% ukoliko je prekovremeni rad bio u periodu između 22 sata i 7 sati,
b) 30% ukoliko je prekovremeni rad bio u periodu između 7 sati i 22 sata.

          Član 16. Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika FBiH propisuje :

          U slučaju prekovremenog rada, rada u neradne dane, noćnog rada i rada u dane državnih praznika, policijski službenik ima pravo na naknadu osnovne plaće srazmjerno vremenu trajanja tog rada uvećanu za postotak utvrđen Zakonom o policijskim službenicima ili Kolektivnim ugovorom za zaposlene u Federalnom ministarstvu (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor).

          S druge strane, Zakon o radu FBiH u članu 39. propisuje sljedeće :

(1) Ako priroda posla to zahtijeva, puno i nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme u toku trajanja preraspodjele, ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.
(2) O uvođenju preraspodjele iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju dostavlja radniku.
(3) Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

         Prema tome, ovlaštena lica FUP-a imaju ovlaštenje temeljem članka 90. narediti policijskim službenicima obavljanje prekovremenog rada u slučajevima nekog hitnog posla ili izvršenja zadatka do određenog roka.

          Zakon koji daje ovlaštenje za donošenje naredbe je definisao decidno i jasno da se radi o prekovremenom radu koji se naređuje uposleniku. Skladno tome, naredba koja se donosi od strane nadležnog lica također u sebi sadrži nalog policijskom službeniku za obavljanje prekovremenog rada radi izvršenja nekog hitnog posla. Priroda takve naredbe je da se radi o ad hoc naredbi koja se donosi bez prethodnog planiranja, već usljed posebnih okolnosti i potreba koje se iznenada pojave, pa je neophodno da službenik radi duže od punog radnog vremena.

          Zakon o policijskim službenicima u članu 90. propisuje procentualna uvećanja osnovne plate u slučajevima prekovremenog rada .

          Sljedstveno rečenome, vrlo jasno se izvodi prost i logičan pravni zaključak da za prekovremeni rad policijski službenik treba biti plaćen u skladu sa članom 90. zakona.

          Ipak, nezakonito i bez ikakvog pravnog utemeljenja u predmetne naredbe unosi se tačka III kojom se odlučuje da Po osnovu angažovanja policijskih službenika po ovoj naredbi izvršiti će se preraspodjela radnog vremena u skladu sa članom 39. Stav 1. Zakona o radu FBiH, pa se u idućoj tački IV podcrtava da angažovani policijski službenici ne mogu ostvariti pravo na plaćanje prekovremenog rada.

          Kontradiktornost i protivrječnost predmetne naredbe vidljiva je sama po sebi prostim čitanjem iste, jer se za naloženi prekovremeni rad istovremeno odlučuje da neće biti plaćen.

          Preraspodjela radnog vremena ne predstavlja institut kojim je poslodavcu omogućeno da izbjegava plaćanje prekovremenog rada niti se primjenom preraspodjele radnog vremena može službenicima naknaditi obavljeni prekovremeni rad.

          Obavljeni prekovremeni rad po nalogu ovlaštenih lica ima se platiti upravo kao prekovremeni rad, a ne isti tretirati i naknadno okarakterisati kao preraspodjelu radnog vremena.

          S druge strane, preraspodjela radnog vremena je institut u funkciju fleksibilne organizacije rada koji omogućava da u određenom periodu radno vrijeme traje duže, a u određenom kraće. Za razliku od rasporeda radnog vremena kojim se raspoređuje radno vrijeme na razini dana i sedmice, preraspodjela radnog vremena odnosi se na raspoređivanje radnog vremena tokom kalendarske godine. O preraspodjeli radnog vremena, poslodavac je obavezan da donese odluku. Radi se o generalnoj odluci u kojoj se utvrđuje plan preraspodjeljenog radnog vremena u kojem mora biti naznačeno koji su to poslovi i na koje radnike se odnosi odluka, kao i tačni periodi preraspodjele odnosno kada se radi kraće, a kada duže po osnovu predmetne odluke.

          Dakle, preraspodjela radnog vremena se ne vrši naknadno, nakon što se izvrši prekovremeni rad, niti se preraspodjela vrši iznenada, ad hoc i kada se za tim trenutno ukaže potreba, već na osnovu donesenog plana preraspodjele, unaprijed i za tačno određen kalendarski period godine.

          Uslov za preraspodjelu radnog vremena upravo jeste odluka koja se dostavlja radnicima na koje se preraspodjela odnosi.

          Imajući u vidu navedeno, dolazimo do jasnog zaključka da se obavljeni prekovremeni rad po osnovu donesenih predmetnih naredbi nikako ne može smatrati preraspodjelom radnog vremena niti se isti može naknaditi odnosno „isplatiti“ kroz preraspoređeno radno vrijeme.

          Odluka o preraspodjeli radnog vremena ne postoji niti je ikada dostavljena bilo kojem policijskom službeniku, te je evidentno da se navedeni institut zloupotrebljava na štetu policijskih službenika, a kako bi se izbjeglo plaćanje nesporno obavljenog prekovremenog rada.

          Također, podcrtavam da je članom 97. Zakona o policijskim službenicima FBiH propisano da se Zakon o radu FbiH prijenjuje ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom, a kako je prekovremeni rad i obavljanje posla po donesenim naredbama vrlo jasno propisan Zakonom o policijskim službenicima to ne postoji niti uslov da se predmetni Zakon o radu FBiH u dijelu prekovremenog rada primjenjuje na način kako to FUP čini.

          Postupanje poslodavca u konkretnom ima nesporno obilježja prekršaja i nezakonitosti, pa molim da izvršite nadzor nad navedenim postupanjem, te iz svoje nadležnosti donesete adekvatna upravne mjere i naložite postupanje u skladu sa zakonom odnosno da se prekovremeni rad počne plaćati u skladu sa važeći zakonskim propisima.

          Postupanje po ovoj prijavi je i od javnog interesa, jer ukoliko se i dalje nastavi postupati na opisani način nedvojbeno će doći od pokretanja sudskih postupaka koji će stvoriti značajan trošak budžetu FBiH kroz troškove sudskih postupaka i pripadajuće zakonske zatezne kamate.

          S obzirom da je članom 36. propisana vaša nadležnost u nadzoru nad primjenom zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika, to ste direktno odgovorni i nadležni za postupanje po ovom zahtjevu, te eventualno izricanje novčanih kazni propisanih članom 37. I 38. citiranog zakona.

          Molim Vaše što skorije postupanje i odgovor o poduzetim radnjama na osnovu ove podnesene prijave, a svakako stojim na raspolaganju za eventualno dodatna pojašnjenja ili dostavljanje potrebne dokumentacije.

Prilog : punomoć

SINDIKAT POLICIJSKIH SLUŽBENIKA
FEDERALNE UPRAVE POLICIJE
Po punomoćniku