Poštovani,
Posljednih godina svjedoci smo kršenja važećih zakonskih propisa i donošenja protuzakonitih odluka i naredbi od strane menadžmenta Federalne uprave policije, a što je jedini motiv podnošenja ove prijave Vama kao nadležnom organu. Nezakonito postupanje menadžmenta za posljedicu ima da oštećeni, u ovom predmetu policijski službenici, uposlenici Federalne uprave policije, grubo oduzeta prava iz radnopravnog odnosa ostvaruju na način da angažuju advokata, podnose tužbe i traže pripadajuće naknade po osnovu pravosnažnih sudskih presuda.
Bez obzira na broj pokrenutih postupaka i pravosnažih presuda u korist tužitelja, poslodavac odbija da otkloni nezakonite naredbe koje su suprotne pozitivnim zakonskim propisima. Navedeni postupci poslodavca, koji osim prouzrokovane materijalne štete po pojedince, tačnije policijske službenike i uposlenike Federalne uprave policije, proizvode štetne posljedice i po budžet Federalne uprave policije, odnosno budžet FBiH. Naplatom potraživanja od poslodavca po osnovu sudskih presuda, isplaćuju se i zatezne kamate, kao i troškovi postupka, a što iziskuje značajna finansijska sredstva.
Prijavom ukazujemo da poslodavac, odnosno rukovodilac Federalne uprave policije svojim direktnim postupcima krši odredbe Zakona o policijskim službenicima FBIH (Službene novine FBiH broj 27/05) propisane članom 90. „Plaćanje prekovremenog rada“, kao i odredbe člana 16. Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika FBiH (Službene novine FBiH broj 45/10), gdje se definiše da policijski službenik ima pravo na naknadu osnovne plaće razmjerno vremenu i trajanju prekovremenog rada, uvećanu za postotak utvrđen Zakonom o policijskim službenicima ili kolektivnim ugovorom. Kao što je Zakon o policijskim službenicima FBiH predvidio u članu 100., u slučaju prekovremenog rada izdat će se naredba policijskim službenicima za prekovremeni rad. Rukovodilac Federalne uprave policije je aktom broj: 09-3879 od 21.09.2020. godine dostavio svim organizacionim jedinicama FUP-e jednoobraznu Naredbu za prekovremeni rad. Navedenim aktom naređuje se se primjena predmetne Naredbe za budući vremenski period. Međutim, uvidom u sadržaj naredbe za prekovremeni rad nedvosmisleno se da utvrditi da rukovodilac FUP-e ovom naredbom grubo krši odredbe pozitivnih zakonskih rješenja i sama naredba je u najmanju ruku kontradiktorna i nezakonita. Uporište za neplaćanje prekovremnog rada, odnosno preraspodjelu istog u slobodne sate rukovodilac FUP-e crpi pogrešnim tumačenjem odredbe člana 39. stav 1. Zakona o radu FBiH. Shodno tome u poglavlju III osporavane Naredbe vrši se preraspodjela prekovremenog rada na način da policijski službenik nakon što ostvari prekovremeni rad po osnovu izdate naredbe dobija preraspodijelu prekovremenog rada u smislu da u budućnosti može ostati kraći vremenski period na poslu ili doći kasnije na posao zavisno od visine ostvarenih prekovremenih sati. Ukoliko analiziramo član 39. Zakona o radu FBiH, gdje stav 2. navodi “O uvođenju preraspodjele iz stava 1. ovog člana, poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju dostavlja radniku“ i stav 4. “Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.“, jasno je da rukovodilac nije donio pisanu odluku o preraspodjeli radnog vremena čime se oglušio o odredbe ovog Zakona, te da preraspodjela radnog vremena ne može biti prekovremeni rad. Rukovodilac je manipulirajući zakonskim odredbama svjesno dovodio policijske službenike u nepovoljan položaj, te ih materijalno oštetio kršeći njihova prava na način da nije isplaćivao ono što im zakonom pripada. Napominjemo da je ova praksa rukovodioca već ustaljena, te da se ista primjenjuje i sa današnjim danom.
Zakon o policijskim službenicima FBiH u članu 90 propisuje sljedeće:
“Osnovna plaća policijskog službenika koji radi prekovremeno uvećat će se za:
a) 40% ukoliko je prekovremeni rad bio u periodu između 22 sata i 7 sati,
b) 30% ukoliko je prekovremeni rad bio u periodu između 7 sati i 22 sata.“
Zakon o plaćama i naknadama policijskih službenika FBiH u članu 16. propisuje sljedeće:
“U slučaju prekovremenog rada, rada u neradne dane, noćnog rada i rada u dane državnih blagdana policijski službenik ima pravo na naknadu osnovne plaće razmjerno vremenu trajanja toga rada, uvećanu za postotak utvrđen Zakonom o policijskim službenicima ili Kolektivnim ugovorom za zaposlenike Federalnog ministarstva (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor).
Naknade iz stavka 1. ovoga članka obračunavaju se od osnovne plaće bez dijela plaće po osnovi radnog staža.
U prekovremeni rad ne ulazi noćni rad.“
Iz gore navedenih zakonskih odredbi vidljiv je pravni osnov isplate naknade predviđene za prekovremeni rad, kao i sama visina naknade. Gore navedena pravna regulativa je važeći zakonski akt, koji je na snazi. U poglavlju IV osporavane Naredbe navodi se “ policijski službenici angažovani ovom naredbom ne mogu ostvariti pravo na plaćanje prekovremenog rada iz člana 90. Zakona o policijskim službenicima o čemu je dužan voditi računa rukovodilac organizacione jedinice i Sektor za materijalno-finansijske poslove.“
Smatramo pravno nedopustivim da rukovodilac slobodnom voljom donošenjem Naredbe koja je akt niže pravne snage derogira važeće zakonske propise i ograničava njihovu primjenu. Tumačenjem poglavlja IV osporavane Naredbe nameće se zaključak da je rukovodilac iznad zakona, odnosno da ima slobodnu volju da ograniči primjenu važećeg zakona, a što predstavlja svojevrsnu uzurpaciju tuđih ovlasti i prava. Nevjerovatno je da se rukovodilac Federalne uprave policije o rješavanju pitanja prekovremenog rada koristi Zakonom o radu FBiH i to na način da je Naredbom za prekovremeni rad, taj prekovremeni rad podveo pod preraspodjelu radnog vremena što je pravno nedopustivo, iako su prava i obaveze policijskih službenika uređena Zakonom o policijskim službenicima FBIH (Službene novine FBiH broj 27/05), koji kao lex specialis između ostalog detaljno uređuje ovu oblast. Odgovorno tvrdimo da je Federalna uprava policije jedina policijska agencija na području Bosne i Hercegovine a vjerovatno i u svijetu, gdje se ovakvim načinom i pristupom izigravaju osnovna prava policijskih službenika. Obavljenim provjerama nismo pronašli ni jednu drugu policijsku agenciju u Bosni i Hercegovini koja policijskom službeniku, uposleniku ne plaća prekovremeni rad. Višestruki sudski procesi, koji su trenutno u toku povodom naplate materijalnih potraživanja proizašli iz povrede radnih prava od strane menadžmenta najbolji su dokaz gore navedenih tvrdnji.
Da je menadžment FUP-e odlučan koristiti po svom nahođenju zakone i primjenjivati ih na štetu uposlenika pored ukazanog je i činjenica da prilikom utvrđivanja prava na godišnji odmor policijskom službeniku koji je tek zasnovao radni odnos u Federalnoj upravi policije, utvrđuje se pravo na godišnji odmnor u trajanju od 18 dana pozivajući se na odredbe Zakona o policijskim službenicima FBIH (Službene novine FBiH broj 27/05) navodeći da se primjenjuje kao lex specialis, te ignorišući odredbe Zakona o radu koji je propisao minimalni broj dana godišnjeg odmora dvadeset radnih dana.
Molimo Vas da ovu prijavu, koja je vapaj za pomoć, a u skladu sa vašim ovlastima razmotrite i uključite se u otklanjanje ukazanih nezakonitosti, te izvršite temeljit inspekcijski uvid u postupanje rukovodioca Federalne uprave policije, kao i pravne službe, jer osnovano sumnjamo na nezakonitost i samovolju u radu istih, te da u konačnici provedete sve mjere i radnje predviđene zakonom i naložite primjenu važećih zakona.
U prilogu akta dostavljamo Vam fotokopiju akta rukovodioca Federalne uprave policije koji sadrži predmetnu Naredbu o prekovremenom radu.
Predsjednik upravnog odbora
Aldin Sinanović
